Milan Begović jedan je od najpoznatijih pisaca hrvatske moderne, osim kod nas njegove drame izvođene su i u inozemstvu. Milan Begović rođen je 19.01. 1876. u Vrlici, a umro je 13. 05. 1948 u Zagrebu. Pisac je Knjige Boccadoro jedne od manifesnih knjiga naše moderne, libreta za operu Ero s onoga svijeta, često izvođenih drama Bez tećega, Pustolov pred vratima, Amerikanska jahta u splitskoj luci, Hrvatskog Diogeneša, romana Dunja u kovčegu, Giga Barićeva te zbirke novela Kvartet, posljednji napisani roman koji je objavljen tek nakon njegove smrti je Sablasti u dvorcu, dok su mu posljednja dramska djela Dva prstena, I Lela će nositi kapelin te neobjavljeno Badnje veče Katice Degrelove.
U njegovim dramama vidljivi su utjecaji europskih dramskih pisaca moderne: Ibsena, Hauptmanna, Pirandela. Begović je u mladosti je proveo više godina u Beču i Hamburgu kao dramaturg i redatelj. Zbog dramatizacije Šenoinoga romana Diogenes koja je izazvala veliki politički odjek s obzirom na aluziju o ubojstvu Stjepana Radića u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928.godine, Begović je smijenjen s mjesta direktora drame zagrebačkog HNKa i premješten u gimnaziju, a njegovoj drami Badnje veče Katice Degrelove zabranjena je premijerna izvedba u Beogradu 1939.
Pustolov pred vratima, tragikomedija u devet slika napisana je 1925. godine, 1926. praizvedena je u zagrebačkom HNK-u, a kao materijal u stvaranju te drame Begoviću je zasigurno poslužila Freudova psihoanalitička teorija jer se gotovo cijela drama odvija u podsvijesti mlade na smrt bolesne djevojke Agneze.
U Pustolovu pred vratima smrt se pojavljuje kao vodič Agnezinog puta u nedoživjljeno i priželjkivano. Smrt se tako u drami pojavljuje kao likovi Neznanca, Profesora s velikim naočlama, Messenger boya, Podvornika u wagon-litsu, Režisera tragičnih filmova, Najboljega prijatelja, Upravitelja tvrtke za nadgrobne spomenike, Policajca, Užigača uličnih svjetiljaka i Apaša uz popis dramatis persona stoji napomena da svih tih 10 uloga mora igrati samo jedan glumac.
Drama započinje u ljetno predvečerje u dvorištu vile gdje sjedi bolesna Agneza i sluša u glasovirsku izvedbu to vrijeme moderanog i opscenog fox-trotta. Druga slika već se događa u Agnezinoj podsvjesti a zapravo u vili Agneze i njezinog muža gdje su brojni gosti među kojima i Gospodin sa šarenim prslukom, na kraju te slike Agneza dobiva pismo nepoznatoga obožavatelja u kojem joj izjavljuje gotovo opsesivnu ljubav i piše da ga nikad neće vidjeti niti upoznati te da se zbog njezine sreće odrekao svoje. U trećoj slici radnja se zbiva u Agnezinom budoaru, ujutro dolazi messenger-boy i saznajemo da joj donosi već deveto pismo, dolazi i Kristina (Agnezina prijateljica) kojoj Agneza objašnjava svoju potragu za tajnim obožavateljem, dolazi i Gospodin sa šarenim prslukom, ta slika završva groteskno uz pjevanje i sviranje vesele glazbe Agnezinog muža i Gospodina sa šarenim prslukom.
Četvrta slika zbiva se u spavaćim kolima vlaka koji putuje kroz Alpe u noći, Agneza putuje uz Gospodina sa šarenim prslukom. Agneza mu priznaje da se boji noći i samoće što on pripisuje njezinim živcima, a on njoj priznaje da se zakleo da će je vjenčati te da ju je oduvijek voljeo ali da ga je njezin muž pretekao. Slika završava ujutro dolazkom vlaka u Zürich. Peta slika događa u elegantnom hotelu u Alpama u Agnezin apartman dolazi Režiser tragičnih filmova kojega Agneza zavodi i ljubi, u trenutku kada on zaželi da ga Aneza pričeka gola, iz vana u hodniku se začuje pucanj i kroz vrata u sobu se strovali mrtvo tijelo nepoznatog čovjeka.
U šestoj slici u Agnezinom stanu, Kristina i Agneza raspravljaju o samoubojici, Agneza priznaje da se bacila na njegovo mrtvo tijelo i poljubila ga jer je mislila da je to njezin tajni obožavatelj, dolazi i Prijatelj koji je uvjerava u isto. Na kraju te slike Agneza priznaje Mužu da ga je prevarila sa Gospodinom sa šarenim prslukom i da je cijelo vrijeme željela saznati tko je bio tajni obožavatelj, nakon svoga priznanja Agneza se zbog živaca sruši u nesvijest. U sedmoj slici u salonu gospođe Rubricius dolazi Agnezin muž i od Gospodina sa šarenim prslukom zahtjeva dvoboj zbog Agnezine okaljane časti te u mračnoj prostoriji obje izvuku noževe i međusobno se ubiju.
Osma slika nije uopće povezana s događajima u prethodnim slikama i zbiva se u predgrađu ispod mosta neke rijeke gdje se skrivaju Apaš i Agneza od policije, Apaš na kraju baci Agnezu u vodu. U devetoj i posljednjoj slici mjesto radnje isto je kao i u prvoj slici dakle terasa ispred vile, Agnezi dolazi smrt u liku Neznanca i govori joj da je sve gotovo da joj je ostalo samo vremena za jednu molitvu u kojoj Agneza blagoslivlja sve što je proživjela i potom umire.
Milan Begović u jednome intervjuu obrazlaže svoj izbor tema: 'Za mene je život neprestano sukobljavanje i izmjena svijetlih i mračnih elemenata. A životna igra svjetla i sjene nigdje se ne vidi tako jasno i izrazito kao u odnosu muškarca i žene, koji su ne neumoljivo upućeni jedno na drugo. Muško i žensko su vječni drugovi i vječni neprijatelji. Slikajući odnose muškarca i žene ja vjerujem da slikam temeljnje odnose i oblike svoga života.'
Prema Pustolovu pred vratima 1961.godine snimljen je film u režiji Šime Šimatovića, za koji je glazbu skladao Boris Papandopulo, a između ostalih glumili su Ana Karić i Boris Buzančić.